U Bosni i Hercegovini, a posebno među Bošnjacima, političari ne mogu propasti – barem ne oni koji su spremni igrati po pravilima političke trgovine. Možeš izgubiti izbore, može te narod odbaciti, možeš ostati bez podrške u svom gradu, ali uvijek postoji neka „mudra glava“ koja će te nagraditi za tvoju lojalnost interesnim grupama.
Najnoviji primjer dolazi iz Tuzlanskog kantona, gdje je smijenjena Vlada TK predvođena premijerom Irfanom Halilagićem. Vlada koja je ostvarila konkretne rezultate, stabilizovala finansije, radila na poboljšanju uslova u zdravstvu, obrazovanju i infrastrukturi – zamijenjena je preko noći političkom trgovinom.
Isti scenario desio se i na federalnom nivou. Trojka (SDP, NiP, Naša stranka) je izvela politički puč u Federaciji BiH i instalirala Nermina Nikšića za premijera, iako ga narod nije birao. Nikšić je izgubio na izborima, njegova stranka je osvojila tek šačicu glasova u svom rodnom Konjicu, ali je nagrađen premijerskom pozicijom. Volja građana? Nevažna.
Ista priča i u Tuzlanskom kantonu. Gradonačelnik Gradačca, kojeg narod nije želio, postaje premijer TK. Narod ga odbacio, ali Trojka odlučuje drugačije. Oni koji su pobijedili na izborima smjenjuju se, a oni koji su izgubili dobijaju vlast. Na osnovu čega? Na osnovu dogovora u sarajevskim kafanama i direktiva koje dolaze iz stranih ambasada.
Dodatno, smjena vlasti u Tuzlanskom kantonu ne bi bila potpuna bez spominjanja dvojice političara iz SDA, Emira Salihovića i Asmira Hasića, koji su preletjeli u savez sa Trojkom. Iako su bili ključni za pobjedu “zdravog dijela” SDA u Živinicama, njihova odlučnost da se okrenu novoj vlasti pokazuje koliko je duboka politička trgovina u ovom procesu. Ovaj potez, kao i mnogi drugi, baca sumnju na pravu volju naroda i njihovu ulogu u formiranju vlasti.
Trojka – sinonim za izdaju
Trojka je postala politički mehanizam za rušenje volje naroda. Pod plaštom „evropskog puta“, oni su razmontirali sistem koji bi trebao počivati na demokratskim izborima. Oni koji nisu prošli na izborima postaju ministri, premijeri i direktori, dok narod može samo nijemo posmatrati kako se njegova volja poništava.
Ovo nije demokratija – ovo je čista politička prevara. Ovo nije smjena vlasti kroz normalne demokratske procese, ovo je pakt interesnih grupa koje ne mare za građane, nego samo za vlastite džepove i naredbe svojih političkih sponzora.
I da stvar bude gora, svi koji se tome suprotstave postaju meta. Mirnes Vejzović, direktor Međunarodnog aerodroma Tuzla, javno je prozvao Elmedina Konakovića jer mu je ponudio „priliku da se izvine“ – drugim riječima, priliku da se pokori sistemu izdaje. Nije se pokorio, i sada ga čeka odmazda. Isti scenarij, kao što je bio slučaj sa smjenom Vlade TK, nastavlja se pod politiku koja se temelji na osveti i previranjima. Svaka smjena, svaka nova vlast, samo produžava igru političkog interesa, a ne stvarnih potreba građana.
Koliko će nas još ponižavati?
Trojka danas kontroliše i Federaciju i Tuzlanski kanton – ne zahvaljujući izborima, već zahvaljujući političkoj trgovini i „preletima“ onih koji su prodali glasove svojih birača za funkcije.
I šta ostaje narodu? Da opet ide na izbore, da opet glasa, da se nada da će se nešto promijeniti?
Dok god politički preletači i interesne grupe budu krojile vlast mimo volje građana, izbori će biti samo farsa. Glas naroda ništa ne znači kada se sudbina zemlje kroji u zatvorenim sobama političkih trgovaca.
A Trojka? Oni su postali simbol političke prevare i izdaje. I neće stati dok ne unište svaku nadu u demokratsku i suverenu Bosnu i Hercegovinu.
Ko je nas kleo, nije dangubio!
