Zašto nekome smeta zastava s ljiljanima?
Ponovno se u javnosti otvorilo pitanje zastave sa ljiljanima, nakon što je predsjednik HSS Mario Karamatić uputio pismo FIFA tražeći zabranu unošenja ove zastave na fudbalske utakmice. Takav potez ne otvara samo sportsko pitanje, već mnogo dublje pitanje odnosa prema historiji, identitetu i državnosti Bosne i Hercegovine.
Zastava sa ljiljanima nije nastala kao simbol jedne stranke, jednog naroda ili jedne ideologije. Ona je zvanična zastava međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine, usvojena 4. maja 1992. godine, u trenucima kada je država stajala pred najvećim izazovom svoje moderne historije. Samo nekoliko sedmica kasnije, 22. maja 1992. godine, upravo ta zastava podignuta je ispred sjedišta United Nations u New York City, kada je Bosna i Hercegovina primljena u članstvo Ujedinjenih nacija.
Podsjećamo, zastava Republike Bosne i Hercegovine potvrđena je i Ustavom Republike Bosne i Hercegovine, te je kao zvanični državni simbol bila u upotrebi od 1992. do 1998. godine.
Njeni ljiljani nisu slučajno odabrani. Oni se vežu za srednjovjekovnu bosansku državu i dinastiju Kotromanići, posebno za kralja Tvrtko I Kotromanić. Upravo zato stručnjaci koji su radili na izradi zastave tada su željeli naglasiti kontinuitet bosanske državnosti i simbol koji ne pripada samo jednom narodu, već svima koji Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom državom.
Posebno je važno istaći da su na izradi grba i zastave radili stručnjaci različitih imena, profesija i porijekla. U timu su bili arheolog Hasan-Mirza Ćeman, historičar Tihomir Glavaš, dr. Boris Nilević, grafički dizajner Zvonimir Bebek, profesor Enver Imamović, pravnik Vedran Hadžović te pravni konsultant Kasim Trnka. Sama ta imena jasno pokazuju da ovaj simbol nije proizvod jednog naroda, nego zajednički rad ljudi koji su željeli stvoriti državni znak svih građana Bosne i Hercegovine.
Važno je podsjetiti da u toj zastavi nema ni jednog etničkog obilježja. Nema ni bošnjačkog, ni hrvatskog, ni srpskog simbola. Nema vjerskih oznaka. Nema poruke isključivosti. Naprotiv, nastala je s idejom da objedini sve građane kroz simbol stariji od savremenih podjela.
Zato je legitimno postaviti pitanje: zašto nekome smeta?
Smeta zato što podsjeća da je Bosna i Hercegovina postojala i prije današnjih političkih projekata. Smeta zato što podsjeća na međunarodno priznanje države. Smeta zato što je nose navijači, sportisti i građani koji Bosnu i Hercegovinu osjećaju kao zajedničku domovinu. Smeta zato što pokazuje da identitet ove zemlje nije nastao jučer i da se ne može izbrisati administrativnim odlukama.
Treba se prisjetiti da su pod ovom zastavom nastupale prve reprezentacije Bosne i Hercegovine. Nosili su je sportisti kada su otvarali vrata naše zemlje prema svijetu. Bila je na dresovima, tribinama i u rukama ljudi koji su sanjali normalnu i priznatu državu. Za mnoge građane ona nije samo historijski simbol – ona je uspomena na borbu za opstanak i pravo da Bosna i Hercegovina postoji.
Današnja državna zastava je zvanična i treba je poštovati. Međutim, važno je podsjetiti da sadašnja plavo-žuta zastava nije rezultat političkog dogovora domaćih aktera, već je uvedena 1998. godine odlukom visokog predstavnika Carlos Westendorp, nakon što tadašnje političke stranke u Bosni i Hercegovini nisu uspjele postići dogovor o novom državnom simbolu.
Historiju niko ne može izbrisati
Historijski simboli ne mogu biti zabranjeni zato što nekome politički ne odgovaraju. Ljiljani su dio bosanskohercegovačke tradicije, baš kao što su dio sjećanja hiljada ljudi.
Zabrana zastave sa ljiljanima ne bi bila zabrana komada platna. Bila bi to zabrana jednog dijela historije Bosne i Hercegovine.
A historiju nijedno pismo ne može izbrisati.
Ipak, kada vidimo ko je najglasniji po ovom pitanju i to baš sada, ove godine, sjetiti ćemo se da je ova godina, izborna godina!
